Ovako je govorio Stevo Sokol

… A možda mi je muka zbog ovog velikog neprestanog rata, frontova, mostova, tvrđava, konjica, zrakoplovstva. Možda mi treba neka knjiga o  nekom progresu. Knjiga Moći o tom kako odbiti ono što nam ulične lude mesaje zapovjedaju da činimo. Vjerojatno sad čitam nešto o plaćanju pune cijene za neke još neslućene dramee o sveopštoj mržnji. Ili ne.

Zašto da ljubav uvijek pobjedi?  Čitam na glas knjigu o lovu na ljude … ili o životinjskom svijetu u sred velikog prljavog grada, možda o sljedećem životu, anđelima, demonima, tja, o mojoj borbi. O bacanju kamena s ramena, dogmama, pobunama , živcima i vječnom miru, al u kurcu.

O većoj Njemačkoj, Ogromnoj Rusiji, Božjoj Americi, Sovjetskoj Aziji ,Svetoj Angoli, Fiat Italiji, Običnoj Palestini. Jest, svaka država mora postati još veća država. I što tad? !

Ma jok! Šalim se, kome je do pisanja o pisanju. Što čovjek može pisati? Šta i što kritičari i izdavački šefovi najviše vole ocjenjivati visokim ocjenama? Što je to šta obični čovjek sa ulice pita samog sebe? Ee kao ne znaš. Ti si neobična biljka. Prisiljena posegnuti za klišejima i objasnit sve o svemu, na vrijeme.

Najprije mpriznajem da sanjam o velikom i čudnom cvijetu nitko nikada nigdje vidio nije. O jednoj vrsti Linde.

Referense su na posljednjoj stranici.

Sve pojedine latice su dio Vrste i ogromne Obitelji. Svi naši davno rođeni pretci mogu se okoristiti bilo kojom plohom neprerađene sadašnjosti. Mogu se i pojaviti po volji nevidljive budućnosti.

Karakterizacija je oblik stvaranja ličnosti, glavnih i sporednih junaka i sveprisutnih nepušača.

( koji djele letke ):

Fizički simptomi povlačenja nikotina iz vaše krvi su :
glavobolja, bol u stomaku, znojenje,
mahanje praznim rukama i trnci u ostalim udovima.
Depresija. Impotentna nada.

( aaaaaa fine pjesme )

Ova knjiga možda ima povremene nedostatke kao što su prazne i mutne stranice, loše slike, lutajući mrak itd. Ali sve ovo poteklo je iz izvorne ideje koju su svi navodno zaboravili. Hvala na razumijevanju i nadam se da ćete uživati u procesu očuvanja svega što je preostalo.

 

Most preko Zlovode (prva verzija)

 

Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile. Najmlađa među njima, Kosjenka, jaše najbržeg konja koji ju odvoji od ostalih i odvede preko širokih ravnica, šuma i brda, sve do grada Legena. Tamo Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život proveo brojeći kamenje sa srušenih gradskih zidina. Ah!

Arhaični pilići moji. Proučavao sam crne rupe i nije me stid. Sad znam i da se najmanja nedjeljiva čestica, quant, ipak razdjeli i postoji na više mjesta istovremeno. Ovisno od posmatrača, tamo je gdje ju tračimo. Da, tražiti je sinonim sa tračiti.

Globus, svijet, na kojem stoji nebo, je raavna ploča! Mi, ispod neba, pod pritiskom, smo zokruženi iznutra, iz centra stajališta nam, iz sredine oka, ogledala duše nam. Zemlja je skorup, zatvrdla pjena vatre ispod nas. Atlas, univerzum, je živ kao i slonovi i kornjače što ga nose. Sve sfere su lične, interesne, nježne i neponovljivo apstraktne.

Zato se Arhimed onoliko ljutio na vojnike civilizacije. Zato je Platon zahtijevao savršenu državu, zato je ljubav vrela, prije svega. Baš zato je Nefreteta držala grčke Geometričare za dvorske lude i zabavljače. A Sizif u Egiptu nije bio mit, nego beskonačno smiješan vic, nešto kao kretenska psovka, jeba do neba. O astrologiji, raspravljalo se s pticom Iris. Sunce je bilo najviše božanstvo.

 

Maye na Andima su znale da se zlato pretače direktno iz sunčevih zraka u snijeg planinskih vrhova, pa dalje, niz bujice do rijeka, pa kroz zemlju, do drugog sunca. To jest, umno rečeno, Svemir je ispunjen materijom. Znali su i da je zlato bezvrijedno u Razmjeni, da je korisno samo kao Refleksija. Bogovima treba odgovoriti istom mjerom, smatralo se i u Kini.

Medju forumašima u Rimu Idiotom se nazivao delegat individualista, zasebnjak, ili neko ko je mimo svih, hrabar kao Bog.

Narod u Bosni je uvijek pjevao: “ ZNAM, on ti može kupit i srebro i zlato, al ti nikad neće biti kao nekad sa mnom…stani ili prođi, de tako ti svega!”

Velika je mudrost započeti nešto novo pod suncem. Nešto stameno, drugačije od sveg drugog. Zato su građani autokratski poslušni orgijaši.

Panika se uzgaja kao kultura, kao vinova loza. Bobice se grizu u hladovini uz poeziju. Ima ih mnogo koji sve znaju napamet. Jebiga, uveli su i Monoteizam.

Crnom đavlu je porasla cijena.

Uspostavom Hijerarhije i ultimativnog Znanja i  pojma opšteg Dobra i totalne Dogme, omogučeno je istrebljenje nepoželjnih i nerazumljivih. Ko nije s nami, postao je i opasan. Ali čak ni najcrnija Inkvizicija dugo nije smjela promjeniti realnu sliku, do mora ravnog, svijeta. Giordano Bruno je bio preoštro, ali zasluženo kažnjen. Oprošteno mu je tek nedavne, dvijehiljadite godine gospodnje iz populističkih razloga. Laička nauka zaslužuje lomaču jer je i rušilačka. Ali to sad više nije važno. Svi znaju da nismo Darwin-majmuni i da Muhammed, Jesus i Buddha nisu bili profeti  prije nego je neko pomno zapisao njihove žitnije.

Zaklinjite se rodbinom ali bogom ne smijete!

Više nije važno da Zidane nije najbolji fudbaler u Evropi. Bilo pa prošlo. Baš kao što i nafta uopšte nije crno zlato, ni kapitalizam nije sistem, i nikad neće proraditi, i odvešće nas sve u provaliju komunističkog neo-naturalnog, prirodno zelenog fašizma. A možda i neće… ako izađemo na izbore za Uniu Belogsveta, ako se svi uredno počešljamo i pristojno obučemo, ako poništimo rezolucije varvarskog Zla o meridijanima i paralelama, artiljerijskim azimutima, i ako svi počnemo opet čitati Krležu i Crnjanskog, ili ako se udubimo u životno djelo Meše Selimovića i Ive Andrića, ako poslušamo Silvanu Armenulić u dab miksu s eskimskim jojkanjem. Možda, ko zna, i u mraku kadkad nikne neki divan cvijet.

Ako probudimo nadu, u rujnu joj zoru.

Proleteri su bili i ostali ujedinjeni. Ovo je odlična tema, ova deblokada Globusa, ovo novo zajedništvo. Sve predsjedničke kandidate treba uhapsiti i prije Izbora, zato sto lažu, a ko laže taj i krade, ko krade… Izbornik nema ni kuće, a kamoli Program, on je ludi samoubica. Njegovi ondovi nikad nisu ni bili  monetarni nego privatni, i što su prazniji to su nervozniji i naoružaniji, što je i normalno. Mene se to ne tiče, to nije moj rat.

Naučio sam sinove Ping-pongu i začinio Cezar salatu za još jednu posljednju večeru. Zaljubio sam se u jednu Crvenokosu koja se farba u plavo i izmolio još jednu ogromnu humanitarnu-socijalnu pomoć, te platio račun za online vezu. Život je sjajan , trebalo bi se razmnožiti … !

 

Jedan Banjalučanin jednom je napisao ovaj stih : “Imaš ruke koje govore!”

 

Let it roll, have a cigaru! Politika  uništenja mora se usavršiti, sužnji moraju još više raditi. Nema nam  druge nego negodovati. Raspoloženje zavisi od gubitnika, vlasnika Srcaa usamljenih, Venerinih ljubimaca, prosjaka, dezertera.  

Stari Most je zagubljen zauvijek u maglama.

Samo na mjesečini u ponoć, kano sjena ću se privući i kano Mòra ću svečano podsjetiti da je A.G. Matoš još živ. Toliko sam sretan ali ne pleše mi se: “ispalo mi oko – ištjero ga brat, pa nemam noću mira, pa eto ležim bez tankog duplira, bez srodne suze i bez spomenika. U šarmantoj pozi ki moderni poganac, unajmio me stranac, da vam metne lanac. Taj demagog mòrski, urlajući kao vuk ja sam naše malaksale časti zvuk. (Koja je tvoja talasna tužina?) Ko babe kukaju, ko tikve plutaju i novac gutaju, te karizme gladne, sulumćari škoori, mlakonje, mekušci, bezočni panduri, tuđem slugi sluge, tuđe prirepine, meštari moje – tvoje domovine. Put Pakla!”

Izgledamo mi malo čudno u tim žutim trokutićima s zvjezdicama, sele, bezveze nam kroje. Tripiram dane i pozivam na bezvlašće: UPOMOĆ! Here we are and here we gooooo. Čiste savjesti zastupam koncept Velike Banje. Sad smo skupljeni širom svijeta, kao sportska zajebancija, no sikiriki! Nije frka! Sad smo glavni grad Svega, ukidam odmore, makar u Europi, majci diktature i progresa. Večeras, voljeću ko lud. Čarobnih je minus pet celzijevih stepena u mraku današnjice. Navođeni Zeppelinu whish you were here! Uvijek sam bio pametno dijete.

Briga me frajeri za  vaše reklame!

 

Pljunuo sam ideje, ovuda su prolazili i drugi prije vas!

Pljunuo sam grad bez ljubavi, magazine, propagandu, zastavice, novine, duplerice preko cijele stranice! Sumrak ideja! Stigo je ćumur!!!

Glaso ne glaso, stigo je! Ya sam samo jednom glasao, prije dva mjeseca, za Ljevicu, i to samo zato što je Desnica ilegalno dijelila svoje izborne liste mogućim biračima mjesecima prije izbora. Što nije znak da ne marim za opcije dogovaranja i mjenjanja stavova. Dapače! Ali kako se udovoljiti mladiću bez gotovine, kako izabrati manje zlo kad  je na Listi ostalo samo ono najveće? Dvi tri države u jednom Gradu mrkonjiću, a građani u egzilu , raseljena lica, državljani 162ije države?! Svima po svijetu je prekipilo, Ujedinjene nazije razjedinjuju narode! Radujmo se, Božić je! Ustavna kriza je rješena davnog 25. Novembra 1943.

Kao rezultat , Klošari po Oslu glasaju za bolju budućnost još jednog u nizu Foteljaša u gradskoj vladi nekog dalekog  sjajnog Predgrađa.

Nije da ne razumijem situaciju na terenu, ali ju je nemoguće kontrolisati na miran način. Politika u Gradu mi se zgadila. Predlažem da zarollamo. Ali ako se na jednoj Listi u bilo kojem Grafu, u nekoj Zemlji, nalađu i druga Bića, a ne samo naš Čoek, ako ima šanse da  predsjednik komune mi postane Gušter ili neki Maslačak, e onda Glasam i na neviđeno. Dolje izbori bez izbora!!! 

 

Srce moje samohrano…

 

XMAX 1874. (po Hamsunu)

 

Hrana je na stolu i svi su tu . Posluga voli da sjedi u kuhinji. I Podklasa ima svoje rituale . Rituale bez tako jasne strukture kao Nadklasa, ali jednako vesele. Zato se niko i nije iznenadio kad je Martin muž ušao i nazdravio s vinskom flašom. S pijanstvom na  licu za njim se pojavi i Marta, vrišteći od srecće: “Vino za sve, nek svi piju! “.

Morao sam van! Istrčao sam u mrak i primjetio da je Marta izašla za mnom. Izađe i Muž joj. Popeo sam se na krov čardaka i vidio sve Goste što nazdravljaše gore na verandi. Među njima i Martin otac. Gledao je u kćer .

Ya skočih s krova i gadno se povrijedih. Marta pritrča, pa sam joj uspio  predati Prsten kojeg je odbila uzeti prije dvanest godina, kad sam je prvi put zaprosio. Udala se za Pukovnika tad. On je vidio da sam pao i poče se na sav glas smijati, a za njim i večina gostiju na Verandi.  Marta je stisnula prsten u šaku i pridružila  se Mužu.

Ostalo je malo moje krvi na njenoj haljini.

Meni su pomogli moji, meni jednaki. Gore na verandi otvoriše jos tri flaše.

DESET godine kasnije živio sam u Chicago, – obogatio se gradeći Nebodere. Postao sam najbolji arhitekt u branši. Perfektnim danima sam volio ići u Zoo. Jedan Zamljak je radio kao kondukter u Tramvaju. On se mnogo dopisivao s ljudima iz Domovine. Od Njega sam čuo da je Pukovnik poginuo u lovu i istog sam dana odputovao u New York, pa prvim parabrodom za Evropu. MArta me je čekala vec u Liverpooloo. S mojim PRSTENOM na ruci. Sve se tako sretno završilo!

 

atoljhapi

ATLANSKO LJETO (kratki treiler za dug roman)… dug po glagolu dugovati; kao ima vaknaki romana, pa sad ima i dug roman, roman o dugu…

Na drugoj strani Bascoma, Modezzy je dosegla kritičnu točku i utvrdila da je imala više snage nego što se očekivalo. Putuje ka legendarnim mjestima u potrazi za Jezgrom. Na putu otkriva da je možda posve drugačija nego što je itko mogao zamisliti.

Bimoor žene su još uvijek u zatočeništvu. Kćeri robova ratova brutalno napadaju sve Preživjele … u mirnom utočištu Modezzy jedva diše. Pretučena i uplašena  savjetuje vlastiti strah da vrati povjerenje u život. Povratak? U Mellote15 Maglica sazvježđe kroz neku vrstu portala? Darovitom iscjelitelju? … nemamo pojedinosti, ovo nije priča znanstvene fantastike.

Gallup Anketa prošle godine pokazala je da samo 87%  Zemljana vjeruju da je Bog stvorio ljude u ovom sadašnjem obliku prije tek 10.000 godina. U anketi iz Pewforuma pak  42% od nas zamišlja da je sav život na Zemlji postoji  od samog početka vremena. Statistika očigledno pokazuje da većinu ljudi zbunjuju pogrešna pitanja. Problem je ogroman.

Baš kao što bolesna osoba može pokrenuti epidemiju gripe, tako mali detalj ili namijenska palež može izazvati novi val u filozofiji ili politici, ili novi modni trend, odnosno povećati popularnost novog proizvoda, pridonijeti smanjenju… ili povećanje kriminala. Moja pjesma New Cowboy Named All-Around Heart je o svemu tome!

Pjesma traje dva sata. Svatko mora jahati do zore. Konačno u eklektičnom krešendu pjeva se refren: “Mi smo najbolji!”

Veterantalent u satenskim gaćama je u ringu. Sklupčan na podu pod krilima. Dok čekate Gong i vas hlade vodom iz mokre spužve. Profesionalni šumari protiv pjesnika? Da, all inclusive. Svatko mora susrsti Passio, govoriti o braku, stvarajući obitelj i proizvoditi zabavu za odrasle.

Junaci su željni uploviti u Happyend ali nema vjetra u zraku. Da bi popunili jedra moraju žrtvovati princezu Marree. Kako da se ljudska djevojka pretvori u vjetar?

Pjesnik namjerno ignorira dosadne granice konsenzusa o stvarnosti u službi boljeg i eksperimentalnijeg toka događanja, a u korist sponzora sa tribina. I svoju i tvoju. Želi da ga prozoveš bizarro-autorom….  odnosno apsurdistom.

Da bi se nastavio …

Slika

Okušajte sreću!

Odani vojnici i većina bogatih trgovaca služilo je hrabro u plamenu trajnog rata koji je pustošio Zemlju. No, mačevi, lukovi, šake i hrabrost više neće biti dovoljni da se pobijedi pošast koja se nadvila nad našem domu. Strašan Usud je pobjegao iz Onostranog svijeta i već je proždro sve što je mogao. Konzumirajući i kaos, ta nezasita noćna mora, to stvorenje  tamne i ubojite prirode nastoji posjedovati i pokvariti sam izvor  života. Konačni sukob se primakao,  zmije zvečarke i mađioničari i demoni protiv čovjeka.

Za one koji će se oduprijeti neće biti pobjede. . . dolazi propast za sve. Ne može biti drugog ishoda. Želite li znati više?

Ova knjiga je posljednja u nizu nesretnih događaja. Čak i ako je u prethodnim i hrabrijim svezcima bilo nade, ovdje je kraj konačan. Vjerojatno nikad nigdje nisu opisane ovakve  neugodnosti i strašni oluje, sumnjiva otrovna pića, stada divljih ovaca, ogromna Ptica i Kavez, i neotkrivena tajna o našim roditeljima…

U pauzama teške i borbene liturature bilo bi možda lijepo da zamislite neki hotel za odmor. Hotel može biti dobar izbor za obiteljski odmor. Sa mnogo katova, velikim sobama i pogledima, sa znatiželjnom lepezom gostiju, sa trošenjem vremena u sigurnost prave klase. Hotel može biti savršeno okruženje i za učenje, za djecu bilo koje dobi. Stari i mladi trebaju odmor pod suncem.

Ako ste u potrazi za pričom o veseloj mladosti pošaljite je (mladost) u neku privatnu školu, tj. tražite se negdje drugdje. Ovdje želim lukavu, inteligentnu i snalažljivu djecu. Javne škole su tek jedan nesretni događaj u životima djece.

Istina će se ionako objaviti a ne naučiti, u okviru poglavlja koji čini ovu strašnu priču. Djeca će se suočiti sa nazadnim rakovima, strogim kaznama, kapljavim gljivama, sveobuhvatnim ispitima, violina recitalima i metričkim sustavom.

Te je moja svečana dužnost ostati budan cijelu noć, istraživati i pisati povijesti ovih bespomoćnih mladih bića. Ako vam se čina da je udobnije potonuti u neki dobar noćni san vjerojatno biste trebali izabrati neki drugi blog.

Nadam se, za vaše dobro, da niste kliknuli na ovo mjesto u potrazi za ugodnim doživljajem. Ako je to slučaj, ja vam savjetujem da srfate dalje, trenutačno. Kao i sve druge knjige koje opisuju živote siročadi, ni ova priča možda nije najsretniji izbor.

Nakon odustajanja od škole slijedi rad u drvenom mlinu. Ovu će djecu, ove antiheroje će pronaći katastrofa i nesreća u svakom pasusu sve veća.

Stranice ove knjige, žao mi je  vas obavijestiti, sadrže takve neugodnosti kao što su diva Stroj, loši lonci, čovjek s oblakom dima gdje mu je glava trebala biti, hipnotizeri, strašne ozljede, i hrpa nevažećih kupona.

Ja sam obećao zapisati čitavu povijest ove siromašne djece, ali još nisam ni započeo. Slobodni ste napraviti još jedan izbor. Što mogu učiniti ljudi protiv ove lude trke? Da li ste u stanju stvoriti Svijet koji uskrsava cijeli ljudski rod na njemu?

Progledajmo! Umrijeti u snu?

Pomiješaj tvoju intelektualnu odvažnosti i pulp-fantastičnu prozu i pronađi svjetsku publiku …. Daj propucaj, epizodnim redom, napravi prostor za istraživanje nijanse, provokativano premisli dok prepoznaješ svačiji ukus za sablasnom, nasilnom akcijom i sretnim krajem. Ponudi nam neki užitak ili osjećaj čuđenja, i fino pripovijedanje koje teče kao neodoljiva rijeka. Dragi čitatelju, buši sad Ti virtualno igralište u mojoj glavi, organiziraj gozbu za moju maštu, za promjenu, i nadu.

Žedna zemlja se napila, lozu rodila, žedna loza se sunca napila, grozja nam donila, črnega, bilega tajnajnajnajaaaj, rodila, ooooj. Težakinja je srce pazila, grozje mazila, tvrda ruka je grozje brala.

Ako vas ostavitm vama samima, isti izazov još uvijek čeka. Tužan način. U ogromnim hodnicima i tajnim sobama kule Uporišta nepoznati neprijatelj broji sate i čeka da ga prisvoje uzurpatori ….  Jest ja, jednom Mark Twain-ov neprijatelj, a sada njegov najveći saveznik, planiram izgraditi divovski zračni brod koji može letjeti na bilo kojem mjestu u bilo kojoj savjesti. I znate što se govori o savjesti? Ne postoji ništa izvan nje, uopće, sve ovo oko nas je samo neki privid neke savjesti. Kvantni djelovi bez materije ali s dvadeset vati svijesnog napona.

Priča se može činiti živahnom na prvi pogled, na početku, dok Djeca Svijeta provode vrijeme u društvu nekih zanimljivih guštera i vrtoglavo lijepih majki, očeva, roda itd. Ali nemojte se zavaravati. Ako znate išta uopće, znate i da čak najugodni događaji vode nadolje istim putem, do bijede Črnjeg Zla.

U stvari, u elektronima ekrana s kojeg vam svijetle ova slova, već je upisano da će mladi antiheroji podleći u prometnoj nesreći, odvratnom mirisu, u zagrljaju smrtonosne zmije, ubodu dugog noža, pod velikim zastorima lampi za čitanje, u ponovnom pojavljivanju neke osobe kojoj su se nadali da nikada neće ponovno vidjeti.

Ja sam vezan za snimanje ovih tragičnih događaja, ali vi ste slobodni ostaviti ovaj blog i kliknuti  natrag na policu anonimne elektroničke revolucije i tražiti nešto lakši izlaz. Okušajte sreću. Nastavi će se…

Uz svo dužno poštovanje, vaša padalica i vodilja Angel.

Slika

Mobilizacija

Budućih  tisuću godina i više ovim Svijetom će dominirati Intergalaktiča Lavež Imperija. Svemirci su od ljudi napravitli dobre robove i još bolje kućne ljubimce, a najavljuju se i nove ljudske pasmine. Lavežani će paziti da im ljubimici nikada ne postanu previše pametni.

Istinci, kako preostalo čovječanstvo sebe naziva u tajnosti, su na koljenima. Rat s Izvanzemaljskom upravom se nastavlja u nedogled i dalje, čovječanstvo ga gubi i bit će još gore. Ratna elita, Reponje, napada neodoljivom silom, voznim parkom borbenih konstrukcija i psovačkim krvoločjem. Čovječanstvo je ogorčeno porazima vlastitih klanova. Vijeće otpora nije u poziciji da se odupre. Uležen je zahtjev za novom općom mobilizacijom. Ništa drugo neće zadovoljiti razočaravajuću žeđ za osvetom.

Vlast slavi samu sebe na novom Olimpu zbog naših l prioriteta, slovi ilegalni pamflet.

I Malaća je u očaju. Njezin život leži u ruševinama, lovi kroz napuštene gradove i nada se ispunjenju zaboravljenog i najvjerovatnog proročanstva:  Budućnost Svijeta leži u rukama trojice od Krivih ljudi. Njiga, čija georeola krije ključ za moć koja može spasiti što još nije uništeno uništiti; Nešte, koji se zakleo da će donijeti pravdu, i Vakoa, čiji su veliki talenti skriveni čak i od njega sama.

Nova nada se pojavila i s legendom o slavuju Ketilu, koji je neumorno cvrkuće skriven u žbunju oko Crnozid tvrđave. Cvrkutom koji pjeva kao alarm na svaki korak ubojica. Takav tanan glas bi mogao probuditi pravu hrabrost i sve vještine drevnih plemena međ mladom siročadi i tako im otkriti čarobnu sudbinu koja bi ih mogla čekati …

Nemoguće misije se mogu ostvariti i uz pomoć četiriju Umisli snaga: iznenadnom dugom, melodijom niskih frekvencija, kodom zatvorenih kapaka, zumiranjem neograđenog vrltla, bez svjedoka i sa svega nekoliko tragova, iznimki.

Omađijana neobučena gerilja Zamrlog Novog Svijeta i nema pojma u čemu je pravi problem. . . dok idu protiv gomile marinaca.

 

Slika

Privatno gorje

Dajte nam divlje novu kozmologiju, galaksiju Razgranalog. Putovanja brža od svjetlosti su nemoguća u blizini Zemlje. Duboko u galaksiji Spore Zone fizikalni zakoni se možda daju opustiti u širinu. Tamo vani je i Transcend, pun neslućenih Snaga. Kad čovjek Upletanja probudi staru moć, proširićemo se poput virusa šumskih požara (kroz um koji pretvara cijele civilizacije u svoj nepromišljen alat).

Nažalost, neke druge snage iza kulisa imaju puno tamnije snove. Ne ustručavaj se raznijeti Prostor. Dio mio, rat je igra karata, varanje.

Polako ćemo početi sastavljati zaplet. Kako možemo spasiti svijet od uništenja kada je prije svega naš vlastiti život ugrožen?

U međuvremenu u Švedskoj … Prije nekoliko dana smo upozoravali da propast dolazi da prođe.

Splav nasukan na plaži. Na njemu su dva čovjeka, odjeveni u skupa odijela, mrtvi. Mrtvi muškarci su istočnoeuropski kriminalci, žrtve nečeg što se čini da je banditski hit. Da, osuđeni Som. Uvijek biti jedan korak iza sjene. Dolazimo do spoznaje o značenju života u  demokraciji. Uvijek samo san. Tek jedan dan u progonstvu a već doma.

Istovremeno u šumi okolo jezera u obliku jajeta … Crvena kuća. Njezina arhitektura je bogatija i složenija od drugih kuća u okolici. Fantazija zamotana u horor priču unutar otajstva, sportski pametan zaplet, reference na Charlesa Dickensa, Edgar Allana Poea, jazz, košarku i mnoge druge stvari, za početak … u knjizi čitamo o toplini kamina u velikim sobama. Priroda vani je previše lijepa da razgovararamo o njoj. To bi prekinulo liniju zapleta. Ali svijetlo u zraku se mora naznaačiti, sunce još nije zašlo, plavetnilo u zrcalu od vode, podudaranje inače nepodudarnih boja. Ima onih koji obožavaju Svijet. Ima onih koji ga se boje. A tu su i oni koji su obećali da će ga uništi.

Izvan Zakona o hegemoniji čovjeka čeka stvorenje zvano Svračak. U dolini vremenskih grobnica, ogroman, razmišlja o strukturama kretanja unatrag kroz vrijeme. Svračak stalno čeka na sve. Čitamo i ne mislimo uopće. Svako nosi svoju očajničku nadu da možemo držati sudbinu  u svojim rukama, da možemo satkati odlučujuću prednost.

Lako mogu zamisliti glazbu koja pluta kroz zrak u sobi. Motzart, naravno. Formiramo koven užitka. Uspavane ljepotice svi skupa. Sada, čak kao izgubljeni, vraćamo se kući u potrazi za moći. I kao frakcije borimo se za kontrolu nad ostacima Carstva. Djevojka po imenu Sinkopa uznemireno se izdiže na istaknuto mjesto u Pustari. Poslanje nekog žara za cijelu Posoljenu galaksiju.

Ipak, postoji nešto što zabrinjava više nego inače. Najnoviji optimizam je u opasnosti. Uvijek se pojavi neki filmski producent koji želi napetost u sustavu, koji vjeruje da smo meta zlokobnog prokletstva i da će mo se izvući… goli i sretni. U scenarijo se upisuju neke žene koje umiru od nečega. Svaka žena ima nešto od čega mora biti spašena. Svi producenti su isti i nisu normalni.

Umjetnost bi mogla biti i šokantno otkriće koje će promijeniti naš život zauvijek. Priča o arhetipskim junacima i brišuće avanture, zmajevi, prinčevi i zli čarobnjaci. Epične fantazije. Ili što? Nitko ne poznaje ljudsko srce, ili tamne strasti koje ga mogu zaustaviti, bolje od scenarista.

Na drugom katu… ljudi okupljeni oko kreveta s djevojkom blijedog lica, previše blijedog za život. Naša jedina Kraljica kriminala je mrtva, isijavajući cijanid kroz zatvorene oči. Šest ljudi razmišljaju o njenoj prekrasnoj duši. Tu je voljena sestra, izmučeni suprug, odana tajnica, ljubavnik i njegova izdana supruga. Nitko ne može zaboraviti da je jedan od njih ubojica.

Čitač uz kamin, privremeno pretvoren u zelenog zmaja zbog svlastite sebičnosti i skepticizma, ne može, ni manje ni više, zamišljati. Vrhunac.

Ova noć će biti najhladnija noć u našem sjećanju. Noć koja nas uči trikovima o korištenju Vremenskog Vrtloga i mramorne providne kugle pune sjajnih boja. Noć koja nas vodi u budućnosti. Siječnja 3342.

Crvena Kuća je davno nestaala, jezero i šuma također. U pustinji som vitaminskog pijeska. Niko ne nadiva imana zemljama, ali još uvijek postoje posjednici, lokalni dušebrižnici i redovnici zaduženi za oranje. Pojavile su se nove komplikacije dolazakom novaka koji je pobjegao iz opatije opustošene zlim i zaboravljenim građanskim ratom. Neko mora održati govor i prilagoditi došljaka. Priprema za važne obljetnice. Nemiran ali ne i potresen, jedan od redovnika prihvata se zadaće kojom će čitatelj biti proglašen nasljednikom Velikog objektivnog gazde. Svoje riječi miješa samožrtvovanjem, misticizmom, rasnom istininom, javnim dobrom, dužnošću i među zavodljive i dopadljive fraze plasira teorije koje čitatelj mora secirati i ispitivati  kakve filozofije se kriju iz sjanih simbola i parola, te koju su to tipovi razmišljanja namamili Zadnji svijet na vlastito urušavanje? Govornik ukazuje na konačni moralnu poruku s jezom upućuje gdje Ovaj svijet može završiti, s otvorenim pozivom na budnost svima onima koji su zabrinuti za očuvanje prava na slobodu.

Niko vas više ne smije sputavati.

 

Slika

Kataklizmičko poglavlje

Kad god se Smrtna Deevojka zaljubi u vampira Gavran zaključi da ljubav nije uvek laka i jednostavna tvar. I iznova mora da promeni sled naredbi u Čekaonici! ( Čekaonica je uslovni prevod pojma Pažljivo Osmatranje koji karakteriše ”prostor” između psy-dimenzija, Gavranovog sudbomesta. Gavran nije ptica, ni ime, nego crnilo s krilima zaglavljeno baš na ovom prelomu. Pisac mu tepa. )

K'Lanac sad, naizgled bez razloga, mora da pohara Ho'Bag, Kostolovci menjaju kurs pa  marširaju pod zastavom Kočala, gdje ih čeka nepoznat ishod i mučna pitanja. S druge strane vojska Brillaia na rubu je pobune, ali pridruženi s Tavore Otpadom neće popustiti pred Konačnim činom.

A sve bi ostalo kako je bilo, da je Smrtnoj Deevojci bilo u moći da zadrži svoju vojsku zajedno. Da je na vreme krivotvorila svoje Klimavee odanosti možda bi i preživela ujed Večnosti. Žena bez darova magije, smatra se običanom, neprocesnom i prestamenom. Ništa što uleva poverenje Bezkraja. Žar u tkivu Vampira nije živo svetlo ( naime ). Dobrovoljna lojalnost Kući Pavore ima za posledicu Zahtev da se očisti svet, uništiti svaki ljudski trag, svaka civilizacija, kako bi se počelo iznova. S tim se nije lako pomiriti.

Spajanjem svojih ovlasti Gavran može  i Smrtnicima dati okus besmrtne gladi… Ali ne može se verovati nekom ko je slab pred čudovištima. Snaga nije na poklon, ljubav mora izrasti iznutra i bez dara Semena. Tako je govorio i Disney. Ljudi još nisu naučili.

Pisac iskreno želi da na kraju udovolji željama likova ali u potrazi za neodoljivo eskapističkim pripovedanjem, više  čini  za nepredvidiv i neparcelisani način borbe protiv jednodimenzionalnih zlikovaca. Obožavatelji lakših istorijskih romana, zainteresovanim za Doba kad su čast, moć, zemlja, krv i pojam Dužnosti bili vezani za sunčevu putanju, neće uživati u ​​ovoj priči.

Nesrećan kraj zauvek.

Slika

Statistika

Na drugoj strani, ispred Bašće, Modezzy dosegnu kritičnu točku i otkri da ima više snage nego što je predviđeno. Putuje prema legendarnim mjestima u potrazi za mjestom pod jedrima i u tom procesu otkriva da može biti nešto sasvim drugo nego što je itko ikada mogao zamisliti.

Žene Bimoor su još uvijek u okovima. Kćeri porobljenih ratnika brutalno napadaju sve preživjele bonace… jedva dišući. Zatučena i prestrašena Modezzy prevladava strah i vraća povjerenje u život. Vratiti se Jedinom čovjeku?! Jednom iz Mellote 15 Maglice koji je prošao kroz neku vrst portala. Nemam detalja. Onom koji je darovit iscjelitelj iscijelio spolovilo … nema detalja, ovo nije SF priča.

Prošlogodišnja Gallup anketa pokazala je da samo 87 % Zemljana vjeruje da je Bog stvorio čovjeka u ovom sadašnjem obliku tek prije 10.000 godina. U anketi Pew forumaiste godine, 42 posto vjeruje da je sav život na Zemlji postoji u sadašnjem obliku od samog početka Vremena. Statistika ima prekobrojne Ljude ili postavlja pogrešna pitanja. Problem je  ogroman.

Ali nema veze.

Baš kao što je jedna bolesna osoba može pokrenuti epidemiju gripe, tako jedan mali detalj, ciljano podmetnut, može uzrokovati novi talas u filozofiji i politici ili modni trend i popularnost novog proizvoda ali i pad ili rast stope kriminala … dio moje newcowboy pjesme pod nazivom All-Around Hearts!

Pjesma traje dva sata kao predigra zatim Glavni junak  ne ide na spavanje. On ide sve do zore. Namjesto zbogom uvijek šapće: “Vi ste najbolji!”. On je dobar momak.

Pjesnik vam želi namjerno zanemariti dosadne granice konsenzusa o stvarnosti u korist boljeg iskustvenog toka. Želi da ga se zove bizarro-piščem ili narodski -apsurdistom.

Npr.

Veteran-talenti nose satenske ogrtače profesionalanih bokserera podvezane ispod krila. Dok čekaju Poziv Gonga hlade ih vodom iz namočene spužve. Profesionalne drvosječe? Isto. Susreli su čak i Passie, govorili o braku, stvorili obitelj, zabavu za odrasle.

Junaci su željni doploviti do Stana, ali vjetra nema, još uvijek. Kako bi popunili svoje jedra i krenuli oni moraju žrtvovati kraljevu kćer Marreen. Ali kako da se ljudska djevojka pretvori u vjetar? Nastaviće se…